Povodom Svjetskoga dana oceana, koji se obilježava 8. lipnja, u školi je provedena edukativno-kreativna aktivnost pod nazivom „Plavi planet u našoj učionici”. Aktivnost je bila usmjerena na razvijanje ekološke svijesti učenika, razumijevanje važnosti oceana, mora, rijeka i svih voda za život na Zemlji te poticanje odgovornoga ponašanja prema okolišu.
Iako oceani nisu neposredno uz našu školu, učenici su kroz razgovor, pokuse, promatranje i praktične zadatke zaključili da su sve vode u prirodi međusobno povezane. Potoci, rijeke, jezera, mora i oceani dio su velikoga kruženja vode, a ljudsko djelovanje u lokalnom okolišu može imati posljedice i na mnogo širi prostor. Upravo je ta spoznaja bila polazište za aktivnosti kojima su učenici razvijali razumijevanje da briga za ocean započinje već u učionici, školskom dvorištu, domu i svakodnevnim navikama.
Na početku aktivnosti učenici su razgovarali o pitanju: „Što nam ocean daje?”. Iznosili su svoje asocijacije na ocean: vodu, ribe, valove, sol, brodove, kisik, klimu, koralje, morske životinje, ali i onečišćenje plastikom. Kroz vođeni razgovor došli su do zaključka da oceani imaju važnu ulogu u regulaciji klime, kruženju vode, stvaranju kisika, prehrani ljudi te očuvanju brojnih biljnih i životinjskih vrsta.
Uslijedila je aktivnost „Kap vode putuje do oceana”. Učenici su zamišljali put jedne kapi vode od oblaka i kiše, preko školskog dvorišta, tla, potoka i rijeka, sve do mora i oceana. Na svojim su prikazima označavali što se sve može dogoditi vodi na tom putu. Zaključili su da voda može pokupiti otpad, plastiku i druge nečistoće te ih prenijeti dalje kroz okoliš. Na taj su način razumjeli da ono što bacimo u prirodu ne nestaje, nego može završiti u rijekama, morima i oceanima.
Posebno zanimljiv dio aktivnosti bio je pokus „Plastika u vodi”. U prozirnu posudu s vodom učenici su stavljali različite predmete: komadiće papira, plastiku, čepove, foliju, pijesak i zemlju. Promatrali su što pluta, što tone, što se raspada, a što je teško ukloniti iz vode. Pokus ih je potaknuo na razmišljanje o ozbiljnosti onečišćenja voda te o važnoj spoznaji da je onečišćenje mnogo lakše spriječiti nego ga kasnije uklanjati. Nakon pokusa učenici su razgovarali o utjecaju plastike na živi svijet mora i oceana. Posebno su istaknuli da morske životinje plastiku mogu zamijeniti za hranu, mogu se u nju zaplesti ili se ozlijediti. Zaključili su da svatko od nas može pomoći smanjenjem uporabe jednokratne plastike, pravilnim odlaganjem otpada, recikliranjem i odgovornim ponašanjem u prirodi.
U kreativnom dijelu aktivnosti učenici su sudjelovali u zadatku „Stanovnici oceana šalju poruku”. Svaka je skupina odabrala jednu morsku životinju ili morsko stanište, poput dupina, morske kornjače, kita, ribe, morskog konjica, planktona, koraljnog grebena ili morske trave. Zadatak učenika bio je osmisliti kratku poruku iz perspektive odabranog stanovnika oceana. Na taj su način pokazali razumijevanje važnosti zaštite morskog života i njegovih staništa. Učeničke poruke bile su snažne, iskrene i poticajne. Morska kornjača upozorila je da plastičnu vrećicu može zamijeniti za meduzu, koraljni greben poručio je da je dom mnogim morskim organizmima, a plankton je istaknuo da je malen, ali iznimno važan za život u moru. Od učeničkih poruka može se izraditi školski pano pod nazivom „Ocean nam govori”.
U nastavku aktivnosti učenici su izrađivali plakate, stripove, slogane i likovne radove na temu „More bez plastike” i „Čuvajmo plavi planet”. Kroz crteže su izrazili svoj dječji doživljaj Zemlje, oceana i prirode. Na pojedinim radovima prikazali su Zemlju kao živo biće koje može biti sretno, zdravo i nasmijano kada se o njoj brinemo, ali i tužno i ugroženo kada je onečišćujemo.
Posebno su dojmljivi prikazi Zemlje u ljudskim rukama, planeta koji raste poput biljke, kao i crteži koji prikazuju dvije strane našeg odnosa prema okolišu: jednu onečišćenu dimom, otpadom i tugom, a drugu zelenu, čistu i ispunjenu životom.
Takvi učenički radovi pokazali su da djeca vrlo dobro razumiju poruku aktivnosti. Njihovi crteži nisu bili samo likovni izrazi, nego i jasne ekološke poruke. Učenici su njima pokazali da Zemlju doživljavaju kao zajednički dom koji treba pažnju, brigu i zaštitu. Kroz boje, simbole, suze, osmijehe, biljke, vodu, životinje i ljudske ruke izrazili su ono što su tijekom aktivnosti naučili: priroda reagira na naše postupke, a čovjek ima odgovornost čuvati je.
Među učeničkim porukama posebno su se istaknule:
- „Manje plastike, više života.”
- „Čista voda počinje našim ponašanjem.”
- „Ne bacaj plastiku – čuvaj plavi planet.”
- „Ocean je daleko, ali naša odgovornost je blizu.”
Poseban dio aktivnosti bilo je malo učeničko istraživanje pod nazivom „Koliko plastike koristimo u jednom školskom danu?”. Cilj istraživanja bio je uočiti koliko se plastičnih predmeta koristi u svakodnevnom životu učenika te promisliti kako ta plastika, ako se ne odloži pravilno, može završiti u prirodi, vodama, rijekama, morima i oceanima. Tijekom jednoga školskog dana učenici su u skupinama bilježili plastične predmete koje su donijeli u školu ili koristili tijekom nastave i odmora. Posebno su pratili plastične boce, čepove, omote hrane, vrećice, plastične čaše, slamke i ostalu ambalažu.
Nakon prikupljanja podataka učenici su izračunali da su u samo jednom školskom danu koristili 82 plastična predmeta. Najviše je bilo omota hrane, plastičnih čepova i boca. Zatim su razgovarali o tome što bi se dogodilo kada bi se takva količina plastike ponavljala svaki dan. Zaključili su da bi se u jednom školskom tjednu moglo nakupiti više od 400 plastičnih predmeta, a tijekom školske godine i nekoliko tisuća. Posebno ih je iznenadilo koliko plastike nastaje iz svakodnevnih, naizgled malih navika, poput kupnje vode u plastičnoj boci ili donošenja užine u jednokratnoj ambalaži.
Učenici su razgovarali i o tome da se plastika u prirodi ne razgrađuje brzo, nego se s vremenom usitnjava na sve manje dijelove. Tako nastaje mikroplastika, odnosno sitni dijelovi plastike koji mogu dospjeti u tlo, vodu, rijeke, mora i oceane te predstavljati opasnost za živi svijet. Posebnu pozornost učenika privukao je podatak da se mikroplastika sve češće pronalazi i u ljudskome organizmu. Istraživanje Sveučilište New Mexico iz 2024. godine izvijestilo je o pronalasku mikroplastike u svim analiziranim uzorcima ljudske posteljice, uz napomenu da se mogući učinci na zdravlje još uvijek istražuju. Taj podatak učenike je potaknuo na ozbiljno promišljanje. Zaključili su da problem plastike nije samo estetski problem prljavih plaža, rijeka ili školskog dvorišta, nego problem koji može zahvatiti cijeli okoliš i živi svijet. U razgovoru je posebno naglašeno da takve informacije ne trebaju izazvati strah, nego potaknuti odgovornije ponašanje, bolje svakodnevne odluke i veću brigu za prirodu.
Kroz aktivnosti učenici su predlagali načine smanjenja plastike u svakodnevnom životu. Navodili su da se plastične boce mogu zamijeniti bocama za višekratnu uporabu, plastične vrećice platnenim vrećicama, a jednokratna ambalaža kutijama za užinu. Istaknuli su i važnost pravilnog razvrstavanja otpada, recikliranja i brige o školskom okolišu. Ova aktivnost pokazala je koliko je učenje Prirode i Biologije snažno kada učenici uče iskustveno, istraživački i stvaralački. Učenici nisu samo slušali o onečišćenju, nego su ga promatrali, mjerili, prikazivali, povezivali s vlastitim navikama i donosili zaključke. Kroz crteže i poruke pokazali su i emocionalni odnos prema prirodi, što je osobito važno jer se trajno znanje ne stvara samo pamćenjem podataka, nego i osobnim doživljajem, razumijevanjem i osjećajem odgovornosti.
Ovim primjerom dobre prakse učenici su pokazali da se briga za oceane ne odnosi samo na ljude koji žive uz more. Svaki pojedinac, bez obzira gdje živi, može svojim ponašanjem pridonijeti očuvanju voda i zaštiti prirode. Dječji radovi dodatno su potvrdili da učenici prirodu ne doživljavaju kao nešto udaljeno, nego kao dio vlastitog života i budućnosti.
Ocean je daleko, ali naša odgovornost je blizu. Čuvajući vodu, smanjujući otpad i mijenjajući svakodnevne navike, čuvamo cijeli plavi planet.
Članak priredile:
- Dijana Penava, prof. biologije i kemije, učitelj savjetnik
- Snježana Crčić, prof. biologije i kemije, učitelj savjetnik
