Obilježavanje Dana smijeha u školi često se svodi na kratke šale i opuštenu atmosferu, no jedan je sat pokazao kako se taj dan može pretvoriti u pravo malo znanstveno otkriće. Učenici su kroz pažljivo osmišljene aktivnosti uspjeli povezati sadržaje iz biologije i kemije, a učionica se pretvorila u prostor u kojem su se istodobno čuli i smijeh i ozbiljna znanstvena objašnjenja.
Sat je započeo jednostavnim, ali poticajnim pitanjem: „Što se događa u našem tijelu kada se smijemo?“ Učenici su u početku odgovarali spontano i duhovito, no vrlo brzo svoje su ideje počeli povezivati sa znanjem koje su već imali. Kroz rad u skupinama istraživali su povezanost mozga, hormona i disanja otkrivajući kako smijeh nije samo reakcija na nešto zabavno, nego složen proces koji uključuje cijeli organizam. Posebno ih je iznenadila činjenica da se tijekom smijanja oslobađaju hormoni sreće, što su neki duhovito komentirali kao „prirodni poticaj za dobro raspoloženje“.
Vrhunac sata uslijedio je kada je biologija ustupila mjesto kemiji, a učionica se pretvorila u mali laboratorij iščekivanja.
U središtu pozornosti našao se eksperiment poznat kao „slonova pasta“. Već sam naziv izazvao je osmijehe, ali nitko nije bio spreman na ono što će uslijediti. U pripremljenu otopinu vodikova peroksida dodali su deterdžent, boju za pokuse i na kraju ključni sastojak – katalizator. U trenutku kada je reakcija započela, iz posude je naglo počela izlaziti gusta, šarena pjena koja se prelijevala preko ruba poput vulkana.
No, za razliku od običnog „wow-efekta“, ovaj put reakcija nije ostala samo vizualni spektakl. Učenici su imali zadatak objasniti što se zapravo događa. Vrlo brzo povezali su da dolazi do razgradnje vodikova peroksida na vodu i kisik, pri čemu katalizator ubrzava proces. Nastali kisik zarobljen u deterdžentu stvara pjenu – „eksploziju smijeha“ u kemijskom obliku.
Jedna je skupina posebno oduševila svojim objašnjenjem: opisali su reakciju kao „kemijski napad smijeha“, gdje molekule „postaju toliko aktivirane da počnu divljati i stvarati pjenu posvuda“. Iza humora krilo se potpuno točno razumijevanje kemijskog procesa, što je bio i cilj aktivnosti.
Kako bi dodatno produbili doživljaj, učenici su usporedili ovu reakciju s onim što se događa u tijelu tijekom smijanja. Zaključili su da, baš kao što se u eksperimentu oslobađa energija i nastaje vidljiva promjena, tako i u tijelu dolazi do kemijskih reakcija koje rezultiraju osjećajem ugode i fizičkim promjenama poput ubrzanog disanja.
U nastavku sata uslijedila je aktivnost „Mit ili istina“, u kojoj su učenici propitivali popularne tvrdnje o smijehu. Rasprava je bila živa, puna smijeha, ali i argumentiranih odgovora. Učenici su pokazali da znaju razlikovati znanstvene činjenice od mitova, što je dodatno potvrdilo da su kroz prethodne aktivnosti zaista razumjeli gradivo.
Primjeri – mit ili istina
„Smijeh nema nikakve veze s kemijom.“
Mit
Tijekom smijanja u tijelu se odvijaju kemijski procesi i oslobađaju se tvari poput hormona sreće.
„Zrak se sastoji samo od kisika.“
Mit
Zrak je smjesa plinova. Najviše ima dušika (oko 78 %), zatim kisika (oko 21 %), a ostatak čine drugi plinovi poput argona i ugljikova dioksida.
„Postoji plin koji može izazvati smijeh – i koristi se u medicini.“
Istina
To je dušikov oksid (tzv. plin smijavac), koji može izazvati osjećaj opuštenosti i smijeha.
„Zrak koji izdahnemo nije ‘iskorišten’ – u njemu još uvijek ima kisika.“
Istina
Ne iskoristimo sav kisik koji udahnemo pa ga dio i izdahnemo.
„Munje pomažu biljkama da dobiju dušik.“
Istina
Energija munje omogućuje da dušik iz zraka reagira i pretvori se u spojeve koje biljke mogu koristiti.
Za kraj sat je dobio i kreativnu dimenziju. Nekoliko učenika odlučilo je izvesti kratki „znanstveni stand-up“ u kojem su kroz humor objašnjavali pojmove poput stanice, energije i kemijskih reakcija. Publika, odnosno razred, reagirala je smijehom, ali i pljeskom jer su iza svake šale stajale točne i jasno prenesene informacije.
Ovakav pristup omogućuje učenicima da se izraze na drugačiji način, a istodobno ih potiče da pravilno koriste stručnu terminologiju. Humor ovdje postaje alat za učenje, a ne samo cilj sam po sebi.
Primjer:
„Znate kako svi imamo onog jednog prijatelja koji reagira na sve? E, u kemiji vam je to kisik. Bez njega nema zabave – čim se pojavi, odmah neka reakcija krene!
A vodikov peroksid… to vam je kao osoba koja izgleda mirno i stabilno, ali iznutra samo čeka da ‘pukne’. I onda dođe katalizator, onaj netko tko kaže: ‘Ajmo malo ubrzati stvari!’ I boom… nastane ‘slonova pasta’. Pjena posvuda, svi se smiju!
Zapravo, kemijske reakcije su vam kao mi na Dan smijeha – malo poticaja, dobra energija i odjednom svi ‘eksplodiramo’. Samo što mi stvaramo smijeh, a oni stvaraju… kisik i pjenu.“
Završna refleksija pokazala je koliko je ovakav pristup učinkovit. Učenici su istaknuli da su lakše zapamtili gradivo jer su ga povezali s emocijama i iskustvom. Smijeh nije bio odvraćanje pozornosti, nego sredstvo učenja.
Ovaj sat pokazao je da nastava ne mora biti strogo ozbiljna da bi bila kvalitetna. Naprotiv, kada se znanje poveže s pozitivnim emocijama, ono postaje trajnije i smislenije. Obilježavanje Dana smijeha tako je preraslo u primjer dobre prakse – dokaz da se i kroz igru i zabavu može ostvariti duboko i funkcionalno učenje.
Članak priredile:
Dijana Penava, prof. biologije i kemije, učiteljica savjetnica
Snježana Crčić, prof. biologije i kemije, učiteljica savjetnica
