Photo by Julia M Cameron from Pexels

11. rujan 2020.

Na početku jedne nove, neizvjesne školske godine...

Autor: Doroteja Vojedilov

Prošlu školsku godinu nikako ne možemo usporediti niti s jednom prije nje, no ono što nas više zanima je: kako će izgledati ova?

Nastavnici stranih jezika već su dugo vremena prepoznati kao oni koji se vrlo lako i brzo prilagođavaju novim izazovima te iz njih pokušavaju naučiti nešto novo. Vjerujem da smo na jednak način promatrali i situaciju koju smo imali tijekom tri zadnja mjeseca prošle školske godine: kako nastavu na daljinu učiniti izazovnom, zanimljivom te zadržati pažnju i motivaciju naših učenika koji sada nisu pred nama u klupama? Vjerujem da ćete se složiti sa mnom koliko nam je podrška izdavača u tom trenutku dobro došla i bila ona prva slamčica za koju smo se hvatali dok i sami nismo stali na noge.

Photo by Julia M Cameron from Pexels
Novi izazovi u nastavi

Jedan od najvećih izazova bio je učenicima približiti gradivo koje bismo inače u nastavi predstavili na provjerene i uspješne načine. Kako zadržati njihovu pažnju koja je, svi smo toga svjesni, vrlo kratka? Kao dobitnu kombinaciju prepoznala sam nastavne sate oblikovane u prezentaciji ili nekom drugom obliku u kojem sam sadržaje sata mogla popratiti audio ili video snimkom. Na taj način gradivo sam mogla bolje približiti učenicima jer osim što su bili izloženi pisanom sadržaju, tu je bio i slušni sadržaj putem kojega sam davala dodatna objašnjenja i primjere. Sve to popratila bih i drugim aktivnostima za uvježbavanje, kao što je npr. IZZI digitalni sadržaj ili neka igrica za čiju bih pripremu koristila jedan od mnogih digitalnih alata (Wordwall, Educaplay, LearningApps, Liveworksheets...). Osim toga, slijedila sam savjet koji sam davno naučila: djeca vole red i rutinu. Zato sam se u kreiranju nastavnog sadržaja držala uobičajenih dijelova sata, kao što je to i u fizičkoj nastavi. „Sat“ kreće motivacijskom minutom (kratki video, šala, meme...), zatim slijedi uvod (ponavljanje, igrica, poveznica na pjesmicu), glavni dio (obrada novog sadržaja, poveznica na video istog sadržaja, uputa što treba prepisati), uvježbavanje (digitalna igrica, kreativan zadatak koji su učenici trebali odraditi – izrezati nešto iz reklamnih kataloga, pronaći neke informacije, ispitati svoje bližnje o temi koju smo obradili...), te za kraj domaća zadaća (vrlo je važno da je izazovna i motivirajuća!) i poziv da mi se obrate ako imaju bilo kakvih pitanja, rok predaje zadatka te pozdrav.

Za mnoge učenike takav način rada bio je prihvatljiv jer su sami mogli organizirati dan: kada će učiti, kada se odmarati, kada raditi nešto drugo što vole.  Ukratko, dobili su dugo traženu slobodu. Nisu bili toliko umorni jer je izostao dio sjedenja u školi, nakon čega bi tek kretao rad kod kuće. Budući da mnogi ionako puno vremena provode za računalom ili mobitelom, ovakav način rada bio je samo dodatak svakodnevnoj rutini.

No tako je bilo samo s dijelom učenika, a ne sa svima. A usudila bih se reći: tako je bilo i s vrlo malim brojem nastavnika. Rad u pidžami sa šalicom kave ispred nas bio je (možda!) zanimljiv prvih par dana, no ubrzo smo svi počeli sanjati o povratku u razred. Većina nas ipak je odabrala ovo zanimanje jer volimo djecu, rad u nastavi, živimo za osmjeh na licu kada se dijete osjeti uspješno te i sami tada osjetimo sreću što smo ga doveli do toga da je zadovoljno. Većina toga je sada izostala. Djeca su bila daleko, nismo kao u učionici mogli iz njihovih lica iščitati jesu li razumjeli upute ili su i dalje zbunjeni pa ćemo im dati dodatno objašnjenje. Mnogi učenici nisu se snašli u novonastaloj situaciji: unatoč mnogim uputama kako si kvalitetno mogu organizirati dan, mnogi su se osjetili izgubljeno. Kao da ih je sva ta sloboda zbunila i uplašila.

Puno smo toga naučili, ne samo kako koristiti različite digitalne alate, već kako komunicirati s učenicima i roditeljima na jedan drukčiji način, kako ih motivirati, kako ih ohrabriti da krenu ili ne odustanu. Iz svega toga zaključila sam da ništa ne može zamijeniti fizičku nastavu, no da će ju sva ova iskustva sada obogatiti i podići na jednu novu razinu.

Hrabrije ćemo koristiti digitalne sadržaje, ali se i više posvetiti istraživačkom načinu učenja, metodi rješavanja problema ili obrnutoj učionici. Mnoge ideje pronaći ćemo i na portalu Profil Klett-a kao i u materijalima pripremljenima za nastavu na daljinu.

Rezultati evaluacijskog upitnika

Na kraju nastavne godine zamolila sam učenike osmih razreda da ispune evaluacijski upitnik o zadovoljstvu nastavom njemačkog jezika tijekom protekle četiri godine koliko smo bili zajedno. Rezultati pokazuju da učenici ipak uvelike preferiraju fizičku nastavu od nastave na daljinu. Na pitanje što im se svidjelo na uobičajenoj nastavi njemačkog jezika odgovorili su:

- komunikacija s nastavnicom

- igranje (u krug, koristeći lopticu, kartice, kockice)

- „nesvjesno“ učenje kroz različite aktivnosti ponavljanja i uvježbavanja

- rad u paru i skupini

- objašnjavanje i približavanje gradiva na različite načine

- raznovrsni načini vrednovanja

- projektni zadaci koje su mogli predstaviti pred razredom

- diskusije na različite (njima bliske) teme.

Što se tiče nastave na daljinu učenicima su se svidjeli kvizovi, dovoljno dugi rokovi za predaju zadataka, snimljene prezentacije, mogućnost javljanja u vezi bilo kakvih pitanja ili poteškoća, istraživački način rada... No nije im svidjelo što nisu mogli postaviti pitanja na jednak način kao u učionici, tj. reagirati čim im nešto nije bilo jasno i odmah dobiti povratnu informaciju. Ovako su osjećali da njihova pitanja možda nisu dovoljno važna da bi ih postavili i zato su se rjeđe javljali s nejasnoćama. Unatoč tome što sam od učenika i tijekom nastave na daljinu tražila da promišljaju o različitim temama i podijele ih s drugima, rekla bih da im to jednostavno nije bilo prirodno i teže bi se odlučili na taj korak.

Nedostajale su im naše rasprave u učionici, u kojima bi svatko dobio priliku iznijeti svoje mišljenje pred ostalima.

Photo by Arthur Krijgsman from Pexels

Bez obzira na ishod početka ove školske godine, nemojmo zaboraviti ono najvažnije: učenici su u središtu nastavnog procesa, sve što radimo treba biti za njihovo dobro i prilagođeno njihovim sposobnostima i interesima. Ako nastavimo razmišljati na taj način, vjerujem da će se nastava njemačkog jezika popeti za još nekoliko stepenica te ćemo i mi sami biti zadovoljniji.

Sretno i hrabro u novu školsku godinu!

Vezani Članci

Pogledajte tematski slične članke

Vezani Sadržaj

Pogledajte našu ponudu sadržaja