Kad se govori o općim problemima poput siromaštva, uništavanja tropskih šuma, smanjenja biološke raznolikosti ili klimatskih promjena, često nam svima proleti misao: „A što ja tu mogu? Ja, pojedinac u velikome svijetu? Nisam ja za upravljačem bagera u dalekoj tropskoj šumi. Nisam ni važan političar, niti sam na čelu velike korporacije." Ta nas misao lako pokoleba i obeshrabri.
Istina je da svatko od nas može puno. Svaka promjena počinje sitnim pomacima. Svako putovanje počinje prvim korakom. Mi, učitelji imamo čast učiniti mnogo prvih koraka s našim učenicima. Pa učinimo ih! Podsjetimo ih svakoga dana na sitnice koje oni (i mi s njima) mogu učiniti i bit ćemo dio lijepe i važne promjene.
Činimo male stvari! Velika mala stvar koju možemo činiti u našim odjeljenjima jest štedjeti papir. Možemo zamoliti roditelje neka nam za crtanje donesu već rabljeni papir. Papir možemo posve ispuniti, a ne ga baciti čim je na njemu jedna crtica. Možemo u pisanke, informativke, bilježnice za lektiru pisati redom, ne preskačući stranice. Djecu možemo naučiti da papirnate ručnike i toaletni papir rabe pažljivo i štedljivo. Čineći tako, razvijat ćemo navike. Navike ostaju i kada se razdvojimo, a djeca će ih širiti i u svoje obitelji.
Koliko li stabala tako može spasiti jedna učiteljica / jedan učitelj za svojega radnog vijeka?
Dakle, na pitanje: „A što ja tu mogu?“, slobodno recite: „Jako puno.“ i činite to zajedno s nama!
