Danas, 21. ožujka, obilježavamo Svjetski dan sindroma Down. Ovaj nam dan omogućuje da oblačenjem različitih čarapa pružimo podršku osobama sa sindromom Down. U toj su aktivnosti sudjelovali i učenici OŠ Remete sa svojom učiteljicom Marom Kolar. 

Uvijek kreativna i puna ideja, učiteljica Snježana Prusec-Kovačić sa svojim prvim razredom OŠ Vugrovec-Kašina, PŠ Vugrovec, provest će integrirani dan na temu proljeća. U nastavku pročitajte kako će učenici 1. c razreda provesti prvi dan proljeća.

Šume su neprocjenjivo i nezamjenjivo bogatstvo. Profil Klett pokreće projekt Želim stablo kojim potiče sadnju drveća i podiže kvalitetu zraka u učionicama.

Iako se nekima od nas ponekad dogodi da nehotice odjenemo različite čarape, u utorak, prvog dana proljeća to možemo učiniti namjerno. 21. ožujka obilježavamo Dan sindroma Down i šarenim ćemo čarapama poručiti da se brinemo, da razumijemo i poštujemo prava osoba s Down sindromom. Odjenite i vi šarene čarape te se vedro, dobrodušno i s osmijehom na licu pridružite obilježavanju ovoga dana.

Učiteljica Mara Kolar, OŠ Remete, sa svojim učenicima od početka školske godine odvaja papirnati otpad u posebnu kutiju. Kutija zvana Papirko namijenjena je za prikupljanje papirnatog otpada. Što se dogodilo razrednom Papirku i kakva mu je bila sudbina pročitajte u nastavku.

Učiteljica Snježana Prusec-Kovačić sa svojim učenicima iz OŠ Vugrovec-Kašina, PŠ Vugrovec, priprema obilježavanje Dana očeva. Njeni učenici pišu pjesme o svojim očevima i slikaju mala umjetnička djela koja će ispuniti srce svakom tati. Pročitajte pjesme i pogledajte radove u galeriiji slika.

Većina osnovnoškolske djece provede prosječno 70 posto svojeg vremena u učionici sjedeći. Štoviše, i izvan učionice opao je broj učenika koji pješače do škole dok, istodobno, sve veći broj provodi više vremena pred zaslonima. Djeca u dobi od pet do šesnaest godina danas provode prosječno šest i pol sati pred zaslonima u usporedbi s oko tri sata u 1995. godini.

Koliko vam vremena treba da pomnožite 21 puta 13? Jedna minuta, vjerojatno. A koliko za 123 puta 321? Više od minute, sigurno. Međutim japanska su djeca sposobna to riješiti u trenutku, pomoću nekoliko redaka. Svako dijete to može čak i petogodišnje. Oni ne uče brojeve napamet. Umjesto toga, crtaju i igraju se.

Pitate se kako je to moguće.

Moguće je zato što se nastava u toj zemlji usmjerava na kvalitetu poučavanja, a ne na kvantitetu.

Sa sve većim brojem škola koje potražuju digitalne alate kako bi postigli učinkovitije učenje, trebaju li škole i dalje nalagati učenicima da svoje uređaje ne unose u školu? Za 21 posto škola koje dopuštaju unošenje vlastitih uređaja ( 21 percent of schools), odgovor na to pitanje zasigurno je negativan.